22.10.2006. - Pravo stranih odvjetnika da obavljaju odvjetničke usluge u drugim državama članicama Europske unije
Pravo Europske Unije – Slobodno kretanje usluga – Odvjetnici
Pecotić u Pravo i Porezi 2004/08 "Sloboda poslovnog nastana u pravu EZ" str.65. bilj.3. i str.68., Čulinović Herc "Zaštita ulagatelja u ugovorima s brokerskim društvima - nova europska Smjernica o tržištima financijskih instrumenata i hrvatsko pravo" u Pravo i porezi 2006/03 str.30. bilj.38., Žunić Kovačević "Oporezivanje potkapitaliziranih trgovačkih društava" u Pravo i porezi 2006/03 str.59.bilj.19.,
«Institut poslovnog nastana omogućuje državljaninu Zajednice da sudjeluje, stalno i trajno, u gospodarskom životu države članice koja nije država članica njegovog porijekla, doprinoseći na taj način ekonomskom i socijalnom prožimanju unutar zajednice u kontekstu djelatnosti samozaposlenih osoba. U konkretnom predmetu Njemački državljanin, upisan u imenik odvjetnika u Stuttgartu, u Italiji je otvorio odvjetnički ured te se služio titulom "avvocato" premda nije bio član talijanske odvjetničke komore, a njegove kvalifikacije nisu bile priznate u Italiji. Milanska odvjetnička komora pokrenula je iz tih razloga stegovni postupak protiv g. Gebharda, koji se branio tvrdnjom da se takvim postupkom ograničava njegovo pravo poslovnog nastana temeljem čl. 43. UEZ. Sud EZ se nije složio s tvrdnjom da se može smatrati da g. Gebhard ima poslovni nastan u Italiji jedino ako je član domaće odvjetničke komore, odnosno ako vrši svoju djelatnost u suradnji s osobama koje pripadaju tom udruženju. Međutim, Sud je naveo da obavljanje određenih samostalnih zanimanja može biti uvjetovano ispunjavanjem određenih pretpostavki koje se mogu opravdati temeljem "općeg dobra" (general good). Primjeri takvih pretpostavki su pravila koja se odnose na organizaciju, kvalifikacije, titule, profesionalnu etiku, nadzor te odgovornost za uredno obavljanje djelatnosti. U načelu, ako je obavljanje određene djelatnosti uvjetovano ispunjavanjem određenih pretpostavki u državi članici domaćinu, državljanin druge države članice mora ih ispunjavati ako se želi baviti tom djelatnošću. Sud je ovdje uputio na odgovarajuće propise sekundarnog zakonodavstva, posebice Direktivu 8P/4836. Najvažniji dio odluke Suda u ovom predmetu odnosi se na definiranje četiri kriterija koja moraju biti zadovoljena da bi nacionalne mjere kojima se otežava i onemogućava izvršavanje temeljnih sloboda osiguranih u UEZ bile u skladu s pravom EZ. Takve se mjere moraju: (1) primjenjivati bez diskriminacije između domaćih i stranih državljana, (2) moći opravdati imperativnim razlozima koji su od općeg interesa, (3) biti odgovarajuće za postizanje cilja kojem teže, te (4) odnosno, ne smiju biti nerazmjerne, tj. ne smiju ići dalje od onoga što je potrebno kako bi se taj legitimni cilj ostvario. Baš kao ranije u kontekstu slobodnog kretanja robe u predmetima Dassonville i Cassis de Dijon, Sud tumači da se pravila o slobodnom kretanju trebaju primijeniti i na nediskriminatorna nacionalna pravila kojima se otežava ili sprečava ulazak na tržište. «
čl.43. i čl.52. i čl.60. Ugovora o osnivanju Europske zajednice konsolidirana verzija 1997. Official journal C 340 od 10.11.1992.,
Europski sud pravde Reinhard Gebhard v Consiglio dell'Ordine degli Avvocati e Procuratori di Milano C-55/94 (1995) ECR I-04165 30.11.1995.
Izvorni tekst odluke
Kukec "Acquis communautaire" EU i slovensko odvjetništvo" u Odvjetnik 2000/9-10 str.61. bilj17.,
«Odvjetnik koji je nizozemski državljanin, a koji je preselio sjedište svoje pisarnice u Belgiju ima pravo pružati odvjetničke usluge i osnivati odvjetnički ured.»
č.49. i čl.50. Ugovor o osnivanju Europske zajednice konsolidirana verzija 1997. Official journal C 340 od 10.11.1992.,
Europski sud pravde Johannes Henricus Maria van Binsbergen v Bestuur van de Bedrijfsvereniging voor de Metaalnijverheid c-33/74 1974 ECR 01299 03.12.1974.
Izvorni tekst odluke
Pecotić "Sloboda poslovnog nastana u pravu EZ" Pravo i porezi 2004/08 str.66. bilj.16., Kukec "Acquis communautaire" EU i slovensko odvjetništvo" u Odvjetnik 2000/9-10 str.61. bilj.17.,
«Thieffryu je bio belgijski državljanin koji je imao belgijsku titulu doktora prava, te je bio odvjetnik u Belgiji. Thieffrye svoju belgijsku diplomu nostrificirao pri francuskom sveučilištu, te je ispunio sve uvjete kako bi se registrirao kao francuski odvjetnik. No, pariška odvjetnička komora odbila je njegov zahtjev za upis iz razloga što nije imao završeno obrazovanje iz područja francuskog prava. Sud EZ je odlučio da, usprkos tome što ne postoje odgovarajuće direktive, nadležna tijela u državi članici ne mogu opravdavati odbijanje upisa osobe u imenik odvjetnika nepostojanjem francuskih kvalifikacija ako su svjedodžba i profesionalno iskustvo ocijenjeni jednakovrijednima.»
čl.43. i čl.10. i čl.47. Ugovor o osnivanju Europske zajednice konsolidirana verzija 1997. Official journal C 340 od 10.11.1992.,
Europski sud pravde Jean Thieffry v Conseil de l'ordre des avocats ŕ la cour de Paris C-71/76 (1977) ECR 00765 28.04.1977.
Izvorni tekst odluke
Pecotić "Sloboda poslovnog nastana u pravu EZ" Pravo i porezi 2004/08 str.66. bilj.19., Babić, Petrović "Priznanje stranih trgovačkih društava u Europskoj uniji nakon presude Suda europskih zajednica u predmetu Centros" u Zbornik Pravnog fakulteta Zagreb 2002/02 str.354. bilj.16.,
«U predmetu Vlassopoulou je riječ o grčkoj odvjetnici koja je tražila upis u imenik njemačkih odvjetnika nakon što je u Njemačkoj nekoliko godina prakticirala njemačko pravo. Njemačka nadležna tijela odbila su njezin zahtjev budući da nije raspolagala potrebnim njemačkim kvalifikacijama. Sud EZ je odlučio da nadležno tijelo u državi članici mora uzeti u obzir svjedodžbe, potvrde i druge dokaze o kvalifikacijama koje je osoba stekla radi obavljanja te profesije u drugoj državi članici, i to na način da usporedi specijalističko znanje i sposobnosti koje potvrđuju te svjedodžbe s jedne strane, te znanje i kvalifikacije koje se traže prema nacionalnim pravilima s druge strane. Sud je došao do važnog zaključka da čak i kada ne postoji diskriminacija temeljem državljanstva pretpostavke čije ispunjenje zahtijevaju nadležna tijela u državi članici mogu imati za posljedicu sprječavanje državljana iz drugih država članica da ostvaruju svoje pravo na slobodni poslovni nastan. To je naročito slučaj ako nacionalni propisi ne uzimaju u obzir znanje i kvalifikacije stečene u drugoj državi članici. Prema čl.43. st.1. Ugovora o Europskoj zajednici zabranjena su ograničenja prava osnivanja državljanima država članica na teritoriju druge države članice. Prema čl.43. st.2. Ugovora, sloboda osnivanja uključuje pravo obavljanja samostalnih djelatnosti i osnivanja trgovačkih društava prema uvjetima koji su propisani za vlastite državljane u državi gdje se osnivanje obavlja. Sloboda osnivanja u određenim slučajevima može značiti i više od zabrane diskriminacije.»
čl.43. st.1. Ugovor o osnivanju Europske zajednice konsolidirana verzija 1997. Official journal C 340 od 10.11.1992.
Europski sud pravde Irčne Vlassopoulou v Ministerium fuer Justiz, Bundes- und Europaangelegenheiten Baden-Wuerttemberg C-340/89 (1991) ECR I-02357 07.05.1991.
Izvorni tekst odluke
Priredila: Tajana Pazman