Intellectio Iuris

Pravni odnos osiguranja nastaje zaključenjem ugovora o osiguranju. Ugovor o osiguranju je dvostrano obvezni (sinalmatičan) ugovor. Obveze jedne od ugovornih strana, osiguratelja, mogu se podijeliti na one koje trebaju biti ispunjene u trenutku zaključenja ugovora ² , na one koje trebaju biti ispunjene za trajanja ugovora ³ , i one koje trebaju biti ispunjene kada se ostvari osigurani slučaj: isplate štete ili isplate naknade iz osiguranja odnosno ugovorene svote. To je glavna obveza osiguratelja, bez koje nema ni osiguranja ⁴.
Osigurateljno poimanje štete, u praksi se, vrlo često poistovjećuje sa pravnim pojmom štete, a isti je slučaj i sa naknadom iz osiguranja , koja se, u praksi, poistovjećuje sa naknadom štete. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o pojmovnom i stvarnom indentitetu , rezultat su "nesporazumi" ⁵ i/ili sporovi, između osiguratelja, sa jedne strane, i osiguranika, odnosno oštećenika, sa druge strane.
Do razmimoilaženja u poimanju, najčešće dolazi u dva slučaja:
- prilikom utvrđivanja štete obuhvaćene osiguranjem,
- prilikom utvrđivanja naknade iz osiguranja.

Šteta ⁶ kao opći pojam može se definirati na različite načine. Ona tako može predstavljati jezičku, filozofsku, ekonomsku, političku, pravnu, osigurateljnu i sl. kategoriju. Sve ove definicije, u odnosu naspram jedne idealne i opće definicije pojma štete, ograničene su svojom svrhom.

PRAVNI POJAM ŠTETE

Šteta u pravnom smislu (ograničena je) obuhvaća samo povrede pravno priznatih interesa ⁷. U pravnoj se teoriji šteta obično definira kao štetetnom radnjom prouzročena povreda nečijeg subjektivnog prava ili interesa ⁸. Šteta je kauzalna posljedica štetne radnje ⁹. Do povrede pravno priznatih interesa može doći kada se ošteti neka stvar , ili kada se povredi neko osobno dobro (npr. tjelesni integritet), ili kada se ne izvrši obveza koja se duguje , ili kada se obveza ne ispuni na vrijeme, pa vjerovnik bude oštećen i sl. ¹⁰

Zakon o obveznim odnosima ¹¹ (dalje ZOO) definira štetu kao "umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist, ali i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta)" ¹².

Pod štetom (damnum) razumijevamo: "svako pogoršanje ili uništenje oštećenikovih pravno zaštićenih imovinskih ili neimovniskih dobara i interesa, nanijeto mu protupravnom radnjom štetnika, odnosilo se to pogoršanje ili uništenje na njegovu imovinu, njegova prava ili njegovu ličnost, obuhvaćajući ili samo stvarno nastalu štetu ili još i izgubljenu dobit ili povrh toga i oštećenje vrijednosti od osobite naklonosti." ¹³

PRAVNA PODJELA I VRSTE ŠTETA

U pravu, postoji više vrsta podjele šteta, ovisno od izabranog kriterija (osnove) za razvrstavanje.

Kriterij prirode štete koji polazi od prirode oštećenih dobara i dijeli štete na materijalne (imovinske) i nematerijalne (neimovinske) ¹⁴.
Materijalnom (imovinskom) štetom smatra se šteta, nastala kao posljedica štetne radnje poduzete direktno na imovinskoj masi oštećenika, tj. štete na subjektivnim imovinskim pravima. Da bi šteta bila materijalna, nije nužno da objekt štetne radnje bude neko oštećenikovo dobro, već to može biti i osoba oštećenika ili nekog trećeg, primjerice u slučaju smrti, tjelesne ozljede, oštećenja zdravlja ili povrede časti ¹⁵.
Nematerijalnom (neimovinskom) štetom ¹⁶ smatra se šteta, nastala kao posljedica štetne radnje na fizičkoj ili psihičkoj ravnoteži oštećenika ¹⁷. To je šteta koja se nekome nanosi povredom pravno priznatih odnosno opravdanih osobnih interesa ¹⁸. Izuzetno, nematerijalna šteta može nastati i u slučaju povrede nečijeg materijalnog (imovinskog) dobra, ako je za to dobro oštećeni bio posebno emocionalno vezan ¹⁹.

Kriterij obujma štete koji dijeli štete na pozitivne (stvarne), negativne (izmaklu korist) i afekcione.
Pozitivnom (damnum emergens) štetom ²⁰ smatra se, umanjenje postojeće imovine oštećenika.
Negativnom (lucrum cessans) štetom ²¹ smatra se, neostvarena imovinska vrijednost koja bi, prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja, bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu), da nije bilo štetnikovog postupka koji ga je učinio građansko odgovornim.
Afekcionom (pretium affectionis) štetom ²² smatra se šteta, nastala oštećenjem nekog objekta, koji samo za oštećenika ima izvanrednu vrijednost, neprocjenljivu objektivnim mjerilima, zbog njegove osobite sklonosti prema tom objektu, a bez obzira na to, što taj objekt u odnosu na druge osobe nema neku posebnu prometnu vrijednost.

Kriterij nastanka štete koji polazi od veze ili uzroka između štete i štetnikovog postupka, i dijeli štete na direktne (neposredne), indirektne (posredne), simultane i sukcesivne (uzastopne).
Direktnom (neposrednom) štetom smatra se, šteta koja je neposredna ili isključiva posljedica štetnog događaja.
Indirektnom (posrednom) štetom smatra se, šteta koja je posredna posljedica štetnog događaja ili direktne štete.
Simultanom ²³ štetom smatra se, šteta učinjena raznim oštećenicima jednom štetnom radnjom.
Sukcesivnom (uzastopnom) štetom smatra se šteta koja je kronološki nastala iza jedne druge štete, a obje su posljedica su jednog štetnog događaja ili jedne štetne radnje.

Kriterij izvjesnosti štete koji polazi od vjerojatnosti nastupanja štete i dijeli štete na postojeće (sadašnje), buduće i eventualne.
Postojećom štetom smatra se šteta, koja je već nastala, dakle koja postoji.
Budućom štetom smatra se šteta, za koju je sigurno - izvjesno da će nastupiti.
Eventualnom štetom smatra se šteta, za koju je vjerojatno da će nastupiti zato što je poduzeta štetna radnja koja vodi ka šteti.

Kriterij predvidivosti štete koji polazi od mogućnosti nastupanja štete i dijeli štete na predvidive i nepredvidive.
Predvidivom štetom smatra se šteta, čije je nastupanje moglo biti predviđeno u vrijeme poduzimanja štetne radnje.
Nepredvidivom štetom smatra se šteta, čije nastupanje nije moglo biti očekivano u vrijeme poduzimanja štetne radne.

Kriterij utvrđivanja štete koji polazi od načina utvrđivanja ili dokazivanja štete i dijeli štete na konkretne i apstraktne.
Konkretnom štetom smatra se šteta, čije se postojanje i veličina mogu dokazati i utvrditi.
Apstraktnom štetom smatra se šteta, koja se pretpostavlja, a veličina joj se utvrđuje osnovom unaprijed utvrđenih kriterija ili paušalno ili ovisno o svim okolnostima slučaja.

Kriterij vrijednosti štete koji polazi od novčane procjenljivosti štete i dijeli štete na novčane i nenovčane ²⁴.
Novčanom štetom smatra se šteta, koja je procjenljiva u novcu ili se neposredno sastoji u novcu.
Nenovčanom štetom smatra se šteta, čiju veličinu nije moguće ekvivalentno izraziti u novcu (npr. nematerijalne štete).

OSIGURATELJNI POJAM ŠTETE

Osigurateljno poimanje štete razlikuje se od onog pravnog. Ono je u nekim slučajevima šire a u nekim slučajevima uže od pravnog pojma štete.
Najrelevantnije razlike možemo sumirati:

• dok pravni pojam štete obuhvaća samo štete nastale povredom pravno priznatih interesa, osigurateljni pojam štete obuhvaća i one koje su pravno irelevantne, npr. prirodne događaje (oluje, poplave, tuče, i sl.),
• dok pravni pojam štete obuhvaća samo štete nastale "drugima" ²⁵ , osigurateljni pojam štete obuhvaća i one koje su nastale "sebi samima" ²⁶,
• dok pravni pojam štete obuhvaća štete koje su posljedica štetne radnje, osigurateljni pojam štete obuhvaća štete koje su posljedica ostvarenja osiguranog slučaja ²⁷,
• dok pravni pojam štete obuhvaća samo "prouzročene" štete, osigurateljni pojam štete, obuhvaća i "rizične" ²⁸ štete,
• dok pravni pojam štete obuhvaća sve pravno priznate štete, osigurateljni pojam obuhvaća samo "ugovorene" ²⁹ ili "koje nisu isključene" ³⁰ štete

• štete po skupini osiguranja od nezgode ⁴⁴,
• štete po skupini zdravstvenog osiguranja,
• štete po skupini osiguranja cestovnih vozila - kasko,
• štete po skupini osiguranja tračnih vozila - kasko,
• štete po skupini osiguranja zračnih letjelica - kasko,
• štete po skupini osiguranja pomorskog riječnog i jezerskog kaska,
• štete po skupini osiguranja robe u prijevozu,
• štete po skupini osiguranja imovine od požara i nekih drugih opasnosti,
• štete po skupini ostalih osiguranja imovine,
• štete po skupini osiguranja od automobilske odgovornosti,
• štete po skupini osiguranja od odgovornosti u zračnom prometu,
• štete po skupini osiguranja od odgovornosti brodara,
• štete po skupini ostalih osiguranja od odgovornosti,
• štete po skupini osiguranja kredita,
• štete po skupini osiguranja jamstva,
• štete po skupini osiguranja različitih financijskih gubitaka,
• štete po skupini osiguranja pravne zaštite,
• štete po skupini osiguranja turističkih usluga,
• štete po skupini životnih osiguranja. ⁴⁵

Kao što je već u uvodu navedeno, naknada iz osiguranja i naknada štete u smislu općih propisa građanskog prava, ne poklapaju se uvijek , pa prilikom utvrđivanja naknade iz osiguranja, nisu rijetke neugodne situacije između osiguravatelja i osiguranika, korisnika ili oštećenika , jer očekivanja budu jedno a naknada iz osiguranja ispadne nešto drugo. Glavni uzrok ⁴⁷ ovakovih nesuglasica proizlazi iz nepoznavanja pravnih pravila osiguranja ⁴⁸ koja dolaze do izražaja prilikom utvrđivanja naknade iz osiguranja.

NAKNADA IZ OSIGURANJA U OSIGURANJU STVARI - IMOVINE U UŽEM SMISLU ⁴⁹

Naknada iz osiguranja je iznos koji osiguratelj isplaćuje nakon nastupa osiguranog slučaja. Naknada iz osiguranja može imati višestruki karakter , ovisno o kojoj se skupini ili vrsti osiguranja radi. Pri tome, uvijek se mora imati u vidu činjenicu da naknada iz osiguranja nema karakter naknade štete u smislu općih propisa građanskog prava jer osiguratelj nije štetnik - dakle osoba odgovorna za štetu, već je osiguratelj , jedna od ugovornih strana iz ugovora o osiguranju, kojoj je glavna obveza da, po ostvarenju osiguranog slučaja, isplati ono što je ugovoreno ⁵⁰.

U osiguranju stvari, štete obuhvaćene osiguranjem, su u pravilu samo materijalne štete nastale na osiguranom predmetu ili objektu, koje s obzirom na intenzitet oštećenja mogu se manifestirati kao djelomične ili totalne (potpuni gubitak).
Djelomičnom štetom smatra se takvo oštećenje osigurane stvari, gdje troškovi popravka (dovođenja u stanje koje je bilo prije nastupanja osiguranog slučaja) ne prelaze (stvarnu) vrijednost osigurane stvari.
Totalnom štetom (potpunim gubitkom) smatra se kada je osigurana stvar nestala (otuđena, ukradena), ili je oštećenje potpuno uništilo osiguranu stvar ili je oštećenje osigurane stvari takvo da troškovi popravka (dovođenja u stanje koje je bilo prije nastupanja osiguranog slučaja) prelaze (stvarnu) vrijednost osigurane stvari, dakle nisu ekonomski opravdani - tzv. ekonomska totalna šteta).

U osiguranju stvari, pri isplati naknade iz osiguranja primjenjuju se dva osnovna načela: po pogodbi i po računima.
O isplati po pogodbi se radi kada osiguratelj isplati osiguraniku procijenjenu vrijednost štete bez dokaza da je popravak izvršen, odnosno, bez dokaza da je nabavljena stvar.
O isplati po računima se radi kada osiguratelj isplati osiguraniku utvrđenu vrijednost štete prvenstveno prema računima o izvršenom popravku, odnosno prema računima nabave stvari.
Koji će se od tih dvaju načina isplate, naknade iz osiguranja primjeniti, određuje se ugovorom ⁵¹. Ukoliko ugovorom nije ništa određeno, osiguraniku pripada pravo da bira način na koji će primiti naknadu iz osiguranja ili osigurninu ⁵².

"Odnos između osiguratelja i osiguranika prosuđuje se na temelju pravila koja uređuju ugovor o osiguranju, a ne na temelju pravila o uzrokovanju štete. Osiguratelj je stoga obvezan isplatiti osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učiniti nešto drugo u skladu sa ugovorom, a ne naknaditi štetu." ⁵³

VISINA NAKNADE IZ OSIGURANJA U OSIGURANJU STVARI

U osiguranju stvari, visina osigurateljne obveze, a kad nastupi osigurani slučaj, ovisi od međusobne korelacije četiri ključna elemenata: visine pretrpljene štete, svote osiguranja, (stvarne ⁵⁴) vrijednosti osigurane stvari, i načina osiguranja.

Visina pretrpljene štete utječe na visinu naknade iz osiguranja, jer naknada iz osiguranja ne može biti veća od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja ⁵⁵.

Svota osiguranja utječe na visinu naknade iz osiguranja jer naknada iz osiguranja ne može biti veća od svote osiguranja , koja predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja ⁵⁶, a iznimno, kada su u pitanju troškovi razumnog pokušaja otklanjanja neposredne opasnosti nastupanja osiguranog slučaja, osiguratelj je dužan naknaditi ove troškove i kada oni zajedno s naknadom štete od osiguranog slučaja prelaze svotu osiguranja ⁵⁷.
Koje će biti visine, svota osiguranja, ugovaratelj osiguranja, odnosno osiguranik slobodno sam odlučuje ⁵⁸ , pa stoga, nisu opravdani prigovori prema osiguratelju, zbog posljedica koje proiziđu iz neodgovarajuće (više ili niže od stvarne vrijednosti stvari) svote osiguranja.
Visina svote osiguranja upisuje se u policu osiguranja ⁵⁹, a ukoliko se visina svote osiguranja ne unese u policu osiguranja , treba smatrati da (stvarna) vrijednost osigurane stvari odgovara svoti osiguranja ⁶⁰.
Svota osiguranja trebala bi biti jednaka (stvarnoj) vrijednosti osigurane stvari, jer će u tom smislu osiguranik dobiti naknadu iz osiguranja koja je jednaka (punoj) visini pretrpljene štete ⁶¹. Ukoliko je svota osiguranja osiguranja manja od (stvarne) vrijednosti osigurane stvari ⁶² , postoji podosiguranje i iznos naknade koju duguje osiguratelj smanjuje se razmjerno ⁶³, izuzev ako nije drukčije ugovoreno ⁶⁴. To je tzv. pravilo proporcije u osiguranju stvari. Ukoliko je svota osiguranja viša od (stvarne) vrijednosti osigurane stvari, postoji nadosiguranje , te se svota osiguranja, pri obračunu naknade iz osiguranja snižava ⁶⁵ na (stvarnu) vrijednost osigurane stvari ⁶⁶.

(Stvarna) vrijednost osigurane stvari može se svebuhvatno definirati kao novonabavna (proizvodna/nabavna ili tržišna) vrijednost stvari ⁶⁷ ili cijena izgradnje objekta ⁶⁸, a umanjema za procjenjenu istrošenost (amorizaciju), ekonomsku i/ili tehničku.
(Stvarnom) vrijednošću osigurane stvari, ako nije posebno drukčije ugovoreno, smatra se:

1. za građevinske objekte - cijena izgradnje novog objekta prema cijenama na mjestu gdje se objekti nalaze, smanjena za isnos procijenjene istrošenosti,
2. za zalihe robe, materijala i sirovina - nabavna cijena, a ako je tržišna cijena niža od nabavne, onda tržišna cijena povećana za zavisne troškove,
3. za zalihe gotovih proizvoda i nedovršene proizvodnje kod proizvođača - proizvodna cijena, a ako je tržišna cijena niža od proizvodne - tržišna cijena,
4. za strojeve, uređaje i instalacije, transportna sredstva i sredstva veze, iventar i predmete kućanstva - nabavna cijena novih stvari smanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske),
5. za šume - troškovi podizanja, dosnosno vrijednosti drvene mase, što se određuje u svakom ojedinom slučaju,
6. za stvari od plemenitih kovina, neprerađene plemenite kovine, drago kamenje i biserne ogrlice, rijetke i skuppocijene stvari, umjetničke predmete, panove, datoteke, crteže, modele, kalupe, makete, dokumente, rukopise, predmete zbirki, i poslovne knjige - iznos sporazumno utvrđen između osiguratelja i ugovaratelja osiguranja,
7. za novac, vrijednosne papire, arhivsku građu, za muzeje i izložbe predmeta - iznos sporazmno određen između osiguratelja i ugovaratelja osiguranja. ⁶⁹

Šteta i naknada iz osiguranja u mnogim se svojim osobitostima razlikuju od pravnog pojma štete i naknade štete po općim pravilima građanskog prava. O ovim razlikama ne vodi se dovoljno računa prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. Krivnju za to snose obje ugovorne stranke. Osiguratelji , kada prilikom zaključenja ugovora o osiguranju uopće ne uruče opće, odnosno i posebne uvjete osiguranja, ili kada prodaju osiguranje sa isključivom svrhom da sebi pribave premiju a ne i da efikasno zaštite onoga koga osiguravaju. Osiguranici, kada se prilikom zaključenja ugovora o osiguranju pasivno ponašaju , odnosno, kada ne zatraže da im se razjasni ono što će se ugovoriti, ili kada uručene im uvjete ne čitaju. Po ostvarenju osiguranog slučaja, nastaju problemi i sudski sporovi, osiguranici traže naknadu štete, jer im je neko dobro oštećeno ili uništeno, a osiguratelji im nude nešto drugo. To drugo, što nude osiguratelji, u ovom smo radu nastojali učiniti transparentnijim pravnoj i široj javnosti, a kroz osiguranje stvari, tj. osiguranje imovne u užem smislu , gdje su osigurateljne osobitosti posebno izražene.