 |
| AKTUALNE TEME - 6.3.2003. |
|
Uredila: Tajana Pazman
|
|
Pravo na smrt - Eutanazija
|
|
Eutanazija - skraćenje života neizlječivom bolesniku ili unesrećenoj osobi, radi skraćivanja patnji, ili općenito usmrćivanje (drugog) iz nekog humanog razloga.
Postoje različite definicije (shvaćanja) pojma eutanazije
|
|
Ubojstvo na zahtjev kao privilegirani oblik kaznenog djela ubojstva priznavao je Kazneni zakon Jugoslavije iz 1929.
čl.168.
"Ko liši života kakvo lice na njegov izričit i ozbiljan zahtev ili molbu, kazniće se zatočenjem do pet godina ili zatvorom.
Ako je ovakvo lišenje života izvršeno usled sažaljenja prema bednom stanju ovoga lica, učinilac će se kazniti zatvorom do tri godine".
|
Nakon Drugog svjetskog rata, zbog zloupotrebe eutanazije od strane nacističkih liječnika, jugoslavensko krivično pravo više ne priznaje privilegiranost ubojstva na zahtjev.
1976. godine u SR Hrvatskoj je predloženo da se u KZ Hrvatske uvrsti i krivično djelo ubojstva izvršenog na zahtjev. Taj prijedlog nije usvojen uz obrazloženje da iako olakotne okolnosti postoje (bolovi i neizlječiva bolest pojedinca, te sažaljenje drugog) zaštita ljudskog života, koji se tretira kao opće dobro, mora biti osigurana i neovisno od nosioca tog dobra. Također, privilegiranjem takvog ubojstva u jednoj republici dovelo bi do neprihvatljivih poremećaja ravnoteže sa zakonodavstvima drugih republika unutar SFR Jugoslavije. Netko bi mogao, zajedno sa potencijalom žrtvom, prijeći na područje republike koja priznaje ubojstvo na zahtjev, tamo počiniti zločin, i tako doći u povoljniji položaj pred zakonom. Zbog navedenih primjedbi (koje nisu bile i jedine) prijedlog je odbijen, iako je priznata činjenica da motiv sažaljenja bitno utječe na smanjenje društvene opasnosti i stupanj krivične odgovornosti počinioca, te da na osnovu toga postoji opravdanje za posebno privilegiranje ovog slučaja.
Kazneni zakon NN 110/97 priznaje usmrćenje na zahtjev kao privilegirani oblik kaznenog djela ubojstva.
čl.94.
Tko drugoga usmrti na njegov izričiti i ozbiljan zahtjev, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Na moralno/etički problem eutanazije osvrće se i Hipokratova zakletva iz IV.st.pr.K. koja u jednom svom dijelu izriče:
"…Nikome neću, makar me za to i zamolio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati sredstvo za pometnuće ploda…"
|
Do sada samo je jedna država legalizirala samoubojstvo uz tuđu pomoć.
Međutim, nizozemsko iskustvo nam pokazuje da se eutanazija nije pokazala kao odgovor na probleme neizlječivo bolesnih osoba. Istraživanje što ga je naručila nizozemska vlada pokazalo je da u više od tisuću slučajeva na godinu liječnici aktivno izazovu ili ubrzaju smrt bez zahtjeva pacijenata. Praktički je svaka uputa donesena u svrhu reguliranja eutanazije izmijenjena ili na neki drugi način izigrana. Npr. pomoć u samoubojstvu dobila je zdrava socijalna radnica koja nije mogla prežaliti smrt svog sina…
Istraživanja su pokazala da teški bolesnici (terminalni) ne traže eutanaziju, naprotiv, čak su skloni promijeniti liječnika ako bi izjavio da ju je spreman izvršiti. Pacijenti s rakom koji trpe bol manje će vjerovati liječniku ako spomene eutanaziju ili pomoć u samoubojstvu.
Psihološki faktori najviše potiču interes pacijenta za eutanaziju i samoubojstvo uz pomoć liječnika. Depresija, beznadnost, tjeskoba i slične tegobe navode bolesnike da zatraže pomoć u umiranju.
|
Više o kaznenopravnim i etičkim aspektima problema eutanazije pročitajte u članku Anite Kurtović, Ivane Petrić
"Kazneno djelo usmrćenja na zahtjev i eutanazija" (pdf, 311kB)
objavljen u Zborniku Pravnog fakulteta sveučilišta u Rijeci 2000/2.
|
|
|